Narodna vjerovanja - okultne biljke
U prošlosti se u narodu vjerovalo da neke biljke, osim ljekovitih, posjeduju i magična svojstva. Pročitajte ovdje kakvu moć kriju djetelina s četiri lista, ljiljan, hrast ili mandragora.
Biljke se koriste u magijskim i religijskim ritualima od pradavnih vremena. Tako su različita indijanska plemena, koja su vjerovala da duh obitava u životinjama, biljkama i mineralima, te u prirodnim pojavama, razvila duhovni smjer zvan šamanizam, koji se smatra jednim od najstarijih vidova religije na svijetu.
Šamani su vjerovali u magijska svojstva biljaka. Ali i kasnije se u Europi, osobito među pukom, čuvalo znanje o posebnim, čarobnim svojstvima raznih biljaka. Pa i danas čak i ako u to ne vjerujemo, razveselimo se kad nađemo djetelinu s četiri lista jer „to donosi sreću“.
Djetelina s četiri lista
Vjerovanje vezano uz djetelinu s četiri lista ima povijest dulju od bilo kojeg drugog vezano uz neku biljku. Njezin izvorni naziv trifolium znači "list s tri listića". Po nekim predanjima, na kartama se pojavila zbog svoje veze sa srećom. Mnogima je djetelina s tri listića simbol ljubavi, vjernosti i nade.
Noću se djetelina „mijenja“: listići sa strane naginju se jedan prema drugome, a srednji listić se pogiba u stav kao za molitvu. Upravo je to razlog zašto se ovu biljku toliko cijeni u narodu, te zašto se uvriježilo vjerovanje da djetelina donosi sreću i štiti protiv nesreće.
Ponekad se pronađe djetelina sa četiri listića. Posvud se ovo smatra znakom goleme sreće pa zato jedan pučki napjev glasi:
Jedan list slavi,
Jedan list bogatstvu,
Jedan list vjernoj ljubavi,
Jedan dobrom zdravlju,
A sve to u djetelini s četiri lista.
Pljuskavica (gospina trava, kantarion)
Ljudi od davnine dijele tijelo od duše. Nakon smrti, znamo što se zbiva s tijelom. No, što se zbiva s dušom ili duhom, puno je zanimljivije.
Razvijeni su posebni rituali koji su se odvijali u "čast" mrtvih, no ne toliko da bi se odala počast preminulom, već više iz bojazni što bi duh koji se odvojio od tijela mogao učiniti živima. Ukratko, ritual je omogućavao da se zaštiti od ljutnje mrtvih. Također bi se obavljali i rituali za zaštitu od zlih duhova i nadnaravnih bića.
Posebni rituali mogli su se obavljati i uz pomoć biljaka kojima su se pripisivale magične moći. Među takve biljke spada i pljuskavica (Hypericum perforatum). U anglosaksonskim zemljama je, zbog svog crvenkastog soka, posvećena Svetom Ivanu Krstitelju - otud i njezin nadimak „biljka svetog Ivana“.
Njezin izvorni naziv Hypericum jasno pokazuje da se smatralo kako biljka ima moć nad zlim duhovima jer se ime sastoji od dvije grčke riječi, hyper i eikon koje znače "iznad" i "pojavljivanje". U davna vremena ovu su biljku zvali Fuga daemonum, što je značilo da ona "tjera vragove".
Prvim kršćanima njezini su sjajni žuti listovi predstavljali sunce. To je "dokazivalo" da je ona bila učinkovito sredstvo protiv sila mraka i zla. Dakle, vrag i zle sile nisu imale nikakvu moć nad onima koji su nosili talisman od pljuskavice.
Biljku se bralo 24. lipnja, na dan Svetog Ivana, i zatim bi ju se objesilo iznad vrata ili prozora. U nekim zemljama bi je palili u „vatri Svetog Ivana“ u svrhu različitih magičnih ciljeva, ili bi je nosili kao amajliju za sreću.
Premda se pljuskavica još uvijek često koristi kao lijek protiv povreda i nekih bolesti, u početku se koristila za liječenje ludila, posebice kad se mislilo da dolazi od vraga. Neki su narodi zadržali običaj da pale ovu biljku, a vatra i dim su smatrani kao posebno jaka sredstva za tjeranje raznih vrsta loših utjecaja.
Ljiljan, kamilica, hrast
Pljuskavica (gospina trava) nije jedina biljka koja je posvećena nekom božanskom liku. Bijeli ljiljan je, primjerice, jedna od brojnih cvjetnih oznaka Djevice; besprijekorno bijele latice predstavljaju njezino djevičanstvo, a zlatni prašnici njezinu dušu obasjanu božanskom svjetlošću.
Kamilica (Matricaria) posvećena je Svetoj Ani, majci Djevice. Njezino botaničko ime, Matricaria, dolazi od latinskih riječi mater i cara, koje zajedno znače "voljena majka".
Razne biljke, kao što su neven i gorska suručica, posvećene su Svetom Kristofu. Hrast je bio veoma svet za druide. Pod tim je stablom Abraham primio Božje poslanike.
Tisa i božikovina
Zle sile mrze tisu, a ni božikovina im nije ništa draža. Tisu često nalazimo na grobljima. A što se božikovine tiče, za prve kršćane njezine bobice i lišće s trnjem predstavljali su krunu od trnja i kaplje krvi. Zato su i smatrali da ta biljka u kući ima magično svojstvo i štiti ljude od zlih sila koje lutaju zemljom za vrijeme teških zimskih mjeseci.
Po nekim drugim predajama, božikovina je donosila sreću i napredak u dom, pod uvjetom da je se ne skine s božićnih ukrasa prije Nove godine, a u nekim zemljama nije se smjela micati sve do Svijećnice (2. veljače).
Češnjak i luk
Češnjaku i luku pripisuju se moći tjeranja loših duhova iz kuće. Poznato je da ih Kinezi, Egipćani i Arapi još uvijek koriste u te svrhe. Odabere se jedna od te dvije biljke i otrgne se česno koje se zatim objesi ili stavi po sobama kuće. Sljedećeg jutra se ostaci pažljivo pokupe, zatim se spale, a na njihovo se mjesto stave svježi.
I luk isto tako ima reputaciju zaštitnika kuća za vrijeme raznih epidemija i kuge. Još su i u XIX. stoljeću brojni liječnici preporučivali da se po kući objesi luk kao preventivna mjera u slučajevima epidemije. Djeca su oko vrata nosila luk koji je štitio od prehlade i drugih zimskih bolesti.
Rutvica - za vidovitost
Rutvica se koristila kao talisman protiv crne magije. Po cijelom svijetu nalazimo predanja koja tvrde da se posebice cijenila kao okultna biljka koja je poticala ili naglašavala psihičke sposobnosti. U Tirolu, primjerice, ljudi su je nosili kako bi "osjetili nazočnost vještica".
Na Britanskom Otočju rutvica je bila toliko obožavana da su je nazivali "Grakhova biljka", a misionari su posvećivali svetu vodu stručcima rutvice.
Mistična mandragora
Malo je biljaka koje su u tolikoj mjeri popraćene predanjima i običajima kao što je to europska mandragora. Američka vrsta, Podopthylum peltatum, usprkos svom imenu, sasvim je drugačija biljka.
Stara "čarobna" mandragora iz Europe je u botanici poznata pod imenom Atropa mandragora. Rimljani su vjerovali da je pod zaštitom Atrope, neumoljive Parke, koja je presijecala konce života koje je pravila Kloto, a čiju je dužinu određivala Lahesis. Grci su biljku posvećivali Kirki, čarobnici zlatne kose koja je bila poznata po svojem poznavanju magije.
Ljudski lik
Njezin račvasti korijen podsjeća na ljudski lik tako da su mandragoru nazivali "lutka iz zemlje". Ta je sličnost uzrokovala mnoga sujevjerja vezana uz biljku. Rimljani su je zvali Semihomo, a Grci Antropomorphon; obje riječi aludiraju na sličnost s ljudskim likom. U Njemačkoj su mandragoru zvali "čarobnjakov korijen", a Arapi su je nazivali "đavolja jabuka".
Mandragora ima narkotička svojstva slična onima beladone. Nekad su je upotrebljavali za izazivanje povraćanja. S korijenjem su pripremali neki napitak koji je služio kao anestetik pri kirurškim zahvatima. Smatralo se da je vrlo učinkovita protiv ženske neplodnosti.
Muška djeca
Uostalom, u Africi i na Dalekom istoku još se uvijek koristi u te svrhe. U Bombaju su indijski istraživači, koji su nedavno proučavali fiziološke efekte nekih biljaka, došli do rezultata da su sterilne žene kojima se davao ekstrakt europske mandragore, uskoro počele rađati mušku djecu.
Brojna predanja, koja govore o mandragori, nisu samo dramatična, već ponekad i mračna. Priča se da je biljka rasla samo na tamnim i zlokobnim mjestima ili u sjeni vješala gdje se "hranila izdisajima pogubljenih kriminalaca".
Jedno drugo neobično predanje govori da je biljka bila toliko čvrsto vezana za tlo da je prilikom branja vrištala poput nekog ljudskog bića na mukama i da su njezini krici istog trenutka uzrokovali ili ludilo ili smrt onih koji bi ih čuli. Kako bi izbjegli te kobne posljedice, berači bi stavljali vosak u uši i vezivali psa za drvo. Jadan bi pas umirao slušajući krikove biljke koju su trgali iz tla.
Moć dobra i zla
Zadivljujuće i čudesne priče, vezane uz mandragoru, kolale su ulicama. Nosili su je u amajliji, koristili su je za proročanstva i smatrali da je moćan sastojak svih vrsta magija. Pismo koje je 1675. godine napisao gradonačelnik Leipziga, jasno pokazuje kakva su sujevjerja bila vezana uz tu biljku. Gradonačelnik je doznao da je njegov brat pretrpio čitav niz nesreća i odlučio je kupiti korijen mandragore koji mu je poslao sa sljedećim savjetima:
"Kad 'lutka iz zemlje' stigne u tvoju kuću, ostavi je neka se tri dana odmara i nemoj joj se približavati. Zatim je stavi u toplu vodu. Time zatim poškropi životinje, pragove vrata i okvire prozora, sve, i uskoro će sve krenuti nabolje i bit će kako ti budeš želio, samo ako se budeš dobro brinuo o lutki iz zemlje. Kupaj je četiri puta na godinu i svaki puta je omotaj nekom svilenom tkaninom, stavi je među najvrednije stvari koje imaš i to je sve što ti je činiti. Kupka u kojoj se namakala ima posebno dobro djelovanje. Ako trebaš ići na sud, stavi lutku pod desnu ruku i pobijedit ćeš, bez obzira jesi li u pravu ili ne."
Biljke i uroci pogledom
Oči izražavaju ljubav i mržnju, mogu isijavati mirom ili agresivnošću, srećom i tugom, tako te se doima logičnim vjerovanje da se neki urok može prenijeti očima - odatle i izraz "urokljive oči".
Za one koji vjeruju u tu moć, običan pogled može biti dovoljan da izazove razne nesreće; no svi se slažu da posebice prodorne oči treba po svaku cijenu izbjegavati. Fasciniran, začaran, opčinjen - samo su neke od riječi kojima se opisuju posljedice te vražje aktivnosti.
U antici je vjerovanje u uroke pogledom bilo toliko rašireno da su grčki filozofi koji su pokušavali rasvijetliti tu enigmu, došli do ideje da oči isijavaju snažne zrake koje mogu djelovati na predmete. Tek je prije nekoliko godina moderna znanost počela uzimati u obzir sličnu hipotezu. Tijekom jedne diskusije o ljudskoj radijaciji koju je organiziralo Američko društvo za napredak znanosti u New Yorku, profesor Otta Kahn iznio je podatak da ljudsko oko može ubiti stanice kvasca koje se koriste u proizvodnji kruha! Čaša sa stanicama kvasca je stavljena pred oči jedne osobe. Bilo je dovoljno da osoba usredotoči svoj pogled i nakon nekoliko minuta ubije stanice. Profesor Kahn je brzo dodao kako je dokazano da ljudska radijacija može imati i veoma korisne učinke.
Skidanja uroka pogledom
U davna vremena koristila su se magična svojstva raznih biljaka kako bi se zaštitilo od zlih pogleda. Neke biljke djeluju svojim mirisom, neke bojom, a neke svojim posebnim oblikom. Palili su ili stavljali po kući tamjan, mirhu (izmirnu) ili sandalovinu.
Pranje očiju u vodi u kojoj se namakala rutvica, predstavljalo je drugu narodnu metodu za otkrivanje i uklanjanje začaranosti. Toj "čarobnoj vodi" su pripisivali i svojstvo vidovitosti, a jedan engleski pjesnik opisao je svetog Mihovila kako njome čisti Adamove oči:
I sveti Mihovil odmakne veo
Koji je lažno voće obećavajući jasno viđenje
Rodilo.
Zakrivajući najotmjenije vizije,
On eufrazijom i rutvicom očisti
Adamove oči koje su mnogo još morale vidjeti.
Urok pogledom danas
Vjerovanje u zao pogled postoji još i danas, o čemu svjedoče izrazi poput "ledeni pogled" ili "prostrijeliti pogledom". I dalje se razni incidenti pripisuju "fascinaciji" ili "očaranosti". Engleski časopis The Countryman piše kako su, primjerice, u Sommersetu stariji ljudi uvjereni da "zao pogled" uzrokuje smrt životinja ili ludilo kod svinja. Prije nekoliko godina pozornost komisije Senata Sjedinjenih Država koja je istraživala uvjete rada privukao je jedan događaj kad se poslužilo "zlim pogledom" kako bi se spriječilo radnike da štrajkaju. Prema izvješću tiska, odvjetnik komisije je izjavio:
"Poslodavac je unajmio osobu koja je dolazila jednom do dvaput tjedno među radnike i fiksirala ih je pogledom". Izgleda da je to bilo dovoljno da se radnike "zadrži pri poslu".
Comments