Herbalna medicina
FITOTERAPIJA
Metod liječenja koji za spravljanje svojih ljekova ili preparata koristi ljekovito bilje.
Neozbiljna je tvrdnja da se ljekovitim biljem i drugim prirodnim sredstvima mogu izliječiti sve bolesti. Međutim pravilno i pravovremeno upotrijebljeno ljekovito bilje, može da spriječi ili izliječi neku bolest.
Vjerovanje u moć bilja imalo je porijeklo u strahu pred čudotvornim moćima prirode. Dokaze o prvim upotrebama ljekovitog bilja nalazimo u mitovima koji su se prenosile sa koljena na koljeno ali i u pisanom obliku na pismu drevnih naroda.
Još je Hipokrat bio zagovornik pravilne ishrane i njegova izreka ''vaša hrana neka bude lijek, a vaš lijek neka bude hrana'' je osnovni moto skoro svih djela o biološkoj ishrani. Ljekovite biljke (u literaturi se može sresti i pojam medicinske biljke) se koriste u služebnoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi.
Danas se koristi oko 10.000 vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih ljekova koji bi po organizam čovjeka bili što je moguće manje štetni.
Nauka koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog apotekara- farmaceuta Friedricha Wilhelma Sertürnera, koji je prvi izolovao morfin iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.
Najstariji dokazi o upotrebi bilja kao lijeka nalaze se kao natpisi i crteži u pećinama , vjerovatno najstarija pisana knjiga o ljekovitom bilju djelo kineskog cara Shin Nonga.
Upotreba ljekovitog bilja bilježi se kod starih Egipćana, opisana je i u Hinduskim Vedama...
Dvadeseti vijek donosi niz pokušaja da se ljekovito bilje izbaci iz upotrebe kao beskorisno, ili u najboljem slučaju kao placebo.
Razvojem nauke koju nazivamo toksikologijom dokazalo se da su sintetski preparati istovremeno i otrovi koji ostavljaju mnoge neželjene posljedice.
Naravno, bez njih se ne može, ali kada nisu pod moranje, daleko je pametnije (a to preporučuje i službena medicina) koristite ljekovito bilje koje ne ostavlja i ne pravi haos u ljudskom organizmu.
Opet naglasiti, način, mjeru i kombinaciju prirdnih i sintetskih ljekova prepustite stručnjacima, nemojte sami odlučivati.. pogotovo nemojte očekivati čuda od prirodnih ljekova. Priroda jeste moćna, ali je rijetko čudutvorna.
Prema farmakološkom djelovanju ljekovite biljke je moguće podijeliti u dvije grupe:
1. ljekovite biljke blagog djelovanja, kojima pripada veliki broj biljka koje su u svakodnevnoj upotrebi kao npr. kamilica, lipa, šipak i dr.
2. ljekovite biljke jakog djelovanja, toksične vrste od kojih se proizvode vrlo jaki otrovi kao npr. morfin, heroin, atropin i dr. i čija je upotreba i rukovanje (skladištelje, izrada preparata i davanje bolesnicima) propisana zakonom o otrovnom bilju.
Prema načinu djelovanja na ljudski organizam najčešće se svrstavaju u nekoliko grupa:
1.biljke koje djeluju na rad srca i krvotoka;
2.biljke koje djeluju nadražujuće na živčani sistem;
3.biljke koje umirujuće djeluju na živčani sistem;
4.biljke za ublažavanje bolova;
5.biljke koje regulišu rad probavnog trakta;
6.biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
7.biljke koje ubrzavaju zarastanje rana
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO-WHO) objavljuje monografije dozvoljenih i registrovanih biljnih droga i nekih eteričnih ulja. Tako je prvi tom sa dozvoljenim i preporučenim preparatima objavljen 1999., drugi 2003., a treći 2007. godine. U pripremi je četvrti tom. Prva tri toma mogu se skinuti na stranici WHO na linku:
http://apps.who.int/medicinedocs/en/d/Js4927e/
FITOTERAPIJA
Metod liječenja koji za spravljanje svojih ljekova ili preparata koristi ljekovito bilje.
Neozbiljna je tvrdnja da se ljekovitim biljem i drugim prirodnim sredstvima mogu izliječiti sve bolesti. Međutim pravilno i pravovremeno upotrijebljeno ljekovito bilje, može da spriječi ili izliječi neku bolest.
Vjerovanje u moć bilja imalo je porijeklo u strahu pred čudotvornim moćima prirode. Dokaze o prvim upotrebama ljekovitog bilja nalazimo u mitovima koji su se prenosile sa koljena na koljeno ali i u pisanom obliku na pismu drevnih naroda.
Još je Hipokrat bio zagovornik pravilne ishrane i njegova izreka ''vaša hrana neka bude lijek, a vaš lijek neka bude hrana'' je osnovni moto skoro svih djela o biološkoj ishrani. Ljekovite biljke (u literaturi se može sresti i pojam medicinske biljke) se koriste u služebnoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi.
Danas se koristi oko 10.000 vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih ljekova koji bi po organizam čovjeka bili što je moguće manje štetni.
Nauka koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog apotekara- farmaceuta Friedricha Wilhelma Sertürnera, koji je prvi izolovao morfin iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.
Najstariji dokazi o upotrebi bilja kao lijeka nalaze se kao natpisi i crteži u pećinama , vjerovatno najstarija pisana knjiga o ljekovitom bilju djelo kineskog cara Shin Nonga.
Upotreba ljekovitog bilja bilježi se kod starih Egipćana, opisana je i u Hinduskim Vedama...
Dvadeseti vijek donosi niz pokušaja da se ljekovito bilje izbaci iz upotrebe kao beskorisno, ili u najboljem slučaju kao placebo.
Razvojem nauke koju nazivamo toksikologijom dokazalo se da su sintetski preparati istovremeno i otrovi koji ostavljaju mnoge neželjene posljedice.
Naravno, bez njih se ne može, ali kada nisu pod moranje, daleko je pametnije (a to preporučuje i službena medicina) koristite ljekovito bilje koje ne ostavlja i ne pravi haos u ljudskom organizmu.
Opet naglasiti, način, mjeru i kombinaciju prirdnih i sintetskih ljekova prepustite stručnjacima, nemojte sami odlučivati.. pogotovo nemojte očekivati čuda od prirodnih ljekova. Priroda jeste moćna, ali je rijetko čudutvorna.
Prema farmakološkom djelovanju ljekovite biljke je moguće podijeliti u dvije grupe:
1. ljekovite biljke blagog djelovanja, kojima pripada veliki broj biljka koje su u svakodnevnoj upotrebi kao npr. kamilica, lipa, šipak i dr.
2. ljekovite biljke jakog djelovanja, toksične vrste od kojih se proizvode vrlo jaki otrovi kao npr. morfin, heroin, atropin i dr. i čija je upotreba i rukovanje (skladištelje, izrada preparata i davanje bolesnicima) propisana zakonom o otrovnom bilju.
Prema načinu djelovanja na ljudski organizam najčešće se svrstavaju u nekoliko grupa:
1.biljke koje djeluju na rad srca i krvotoka;
2.biljke koje djeluju nadražujuće na živčani sistem;
3.biljke koje umirujuće djeluju na živčani sistem;
4.biljke za ublažavanje bolova;
5.biljke koje regulišu rad probavnog trakta;
6.biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
7.biljke koje ubrzavaju zarastanje rana
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO-WHO) objavljuje monografije dozvoljenih i registrovanih biljnih droga i nekih eteričnih ulja. Tako je prvi tom sa dozvoljenim i preporučenim preparatima objavljen 1999., drugi 2003., a treći 2007. godine. U pripremi je četvrti tom. Prva tri toma mogu se skinuti na stranici WHO na linku:
http://apps.who.int/medicinedocs/en/d/Js4927e/
Comments