Fitoterapija
Poceci fitoterapije su izgubljeni u proslosti. Smatra se da su fitotereapiju prvo otkrile zivotinje, jer vecina zivotinja ovisi o biljkama kao izvoru hrane. U predistorijsko doba otkrice biljaka kao sredstva za uspostavljanje zdravlja u obolelom organizmu je imalo ogroman znacaj. Veruje se da fitoterapija, herbalna medicina, datira nekoliko hiljada godina pre nove ere, ali prvi zapisi su otkriveni u Egiptu (Eberov papirus iz 1500 g.p.n.e.). Desetine zapisa koji se spominju u tom papirusu su, kao lekovi, i danas u upotrebi.
U fitoterapiji se koriste razliciti delovi biljki (koren, podanak, stabljika, list, cvet, plod, semene, kora, drvo, smola). Mnoge male jednogodisnje biljke se koriste i cele.Mogu se koristiti i sveze, ili u obliku otopina kao caj, ali se biljka moze osusiti, izrezati, usitniti u prah. Drveni delovi biljke se kuvaju dvadesetak minuta u malo vode d bi se dobio dekoktat.
Pripravci lekovitog bilja se nasiroko upotrebljavaju, narocito prema receptima travara. Mogu biti u obliku tinktura, sredstava za inhaliranje, cepica, tecnih ekstrakta. Travari su jos 1640.g. uspostavili klasifikaciju koja je sadrzavala opise 3800 biljka, prema lekovitosti. Danas se smatra da ima preko 250000 cvetnih biljaka, a samo mali broj je podvrgnut ispitivanju u terapeutske svrhe.
Terapeutsko delovanje lekovitog bilja ovisi o prisutnosti ishlapljivih ulja, azotnih spojeva - alkaloida, sirokom spektru materija u spoju sa razlicitim secerima - glikozidi, o taninu, smolama, uljima, mastima, ugljikohidratima, kompleksnim proteinima, enzimima, vitaminima, elementima u tragovima, koji su svi neophodni za dobro zdravlje.
Lekovito bilje se sakuplja daleko od prometnih puteva i izvora hemijskog zagadjenja.
Sakupljanje cvetova se provodi u vreme razvoja, neposredno pre cvetanja.
Pupoljci se beru u prolece pre razvica.
Lisce se bere u pocetku leta.
Korenje biljaka je najbolje vaditi pre cvetanja kod jednogodisnjih biljaka, a kod visegodisnjih u jesen.
Plodovi se beru kada sazru, a ukoliko se beru za susenje nesto pre sazrevanja.
Kora se skida sa drveca starog dve do tri godine, u prolece, a ako je kora smolasta onda u jesen.
Semenje i zrnevlje lekovitog bilja se upotrebljava samo od zrelih plodova. Brati treba pazljivo, da se biljka ne gnjeci.
Bilje se skuplja po suvom vremenu, prije podne, i susi se brzo na toplom vazduhu, ali se ne sme izloziti suncu.
Sprema se na zracna mesta gde ne dopire svetlost kako bi se izbegao gubitak lekovitih svojstava.
Vecina lekovitog bilja zadrzava lekovita svojstva godinu dana nakon branja, ukoliko je pazljivo suseno i skladisteno.
Veoma je znacajno da se izvrsi dobra identifikacija.
Na nasim prostorima fitoterapija, travarstvo, ima veoma dugu tradiciju. Svi prepoznaju ime Vase Pelagica, Jove Mijatovica, ali i doktora Jovana Tucakova i Riste Gostruskog.
Poceci fitoterapije su izgubljeni u proslosti. Smatra se da su fitotereapiju prvo otkrile zivotinje, jer vecina zivotinja ovisi o biljkama kao izvoru hrane. U predistorijsko doba otkrice biljaka kao sredstva za uspostavljanje zdravlja u obolelom organizmu je imalo ogroman znacaj. Veruje se da fitoterapija, herbalna medicina, datira nekoliko hiljada godina pre nove ere, ali prvi zapisi su otkriveni u Egiptu (Eberov papirus iz 1500 g.p.n.e.). Desetine zapisa koji se spominju u tom papirusu su, kao lekovi, i danas u upotrebi.
U fitoterapiji se koriste razliciti delovi biljki (koren, podanak, stabljika, list, cvet, plod, semene, kora, drvo, smola). Mnoge male jednogodisnje biljke se koriste i cele.Mogu se koristiti i sveze, ili u obliku otopina kao caj, ali se biljka moze osusiti, izrezati, usitniti u prah. Drveni delovi biljke se kuvaju dvadesetak minuta u malo vode d bi se dobio dekoktat.
Pripravci lekovitog bilja se nasiroko upotrebljavaju, narocito prema receptima travara. Mogu biti u obliku tinktura, sredstava za inhaliranje, cepica, tecnih ekstrakta. Travari su jos 1640.g. uspostavili klasifikaciju koja je sadrzavala opise 3800 biljka, prema lekovitosti. Danas se smatra da ima preko 250000 cvetnih biljaka, a samo mali broj je podvrgnut ispitivanju u terapeutske svrhe.
Terapeutsko delovanje lekovitog bilja ovisi o prisutnosti ishlapljivih ulja, azotnih spojeva - alkaloida, sirokom spektru materija u spoju sa razlicitim secerima - glikozidi, o taninu, smolama, uljima, mastima, ugljikohidratima, kompleksnim proteinima, enzimima, vitaminima, elementima u tragovima, koji su svi neophodni za dobro zdravlje.
Lekovito bilje se sakuplja daleko od prometnih puteva i izvora hemijskog zagadjenja.
Sakupljanje cvetova se provodi u vreme razvoja, neposredno pre cvetanja.
Pupoljci se beru u prolece pre razvica.
Lisce se bere u pocetku leta.
Korenje biljaka je najbolje vaditi pre cvetanja kod jednogodisnjih biljaka, a kod visegodisnjih u jesen.
Plodovi se beru kada sazru, a ukoliko se beru za susenje nesto pre sazrevanja.
Kora se skida sa drveca starog dve do tri godine, u prolece, a ako je kora smolasta onda u jesen.
Semenje i zrnevlje lekovitog bilja se upotrebljava samo od zrelih plodova. Brati treba pazljivo, da se biljka ne gnjeci.
Bilje se skuplja po suvom vremenu, prije podne, i susi se brzo na toplom vazduhu, ali se ne sme izloziti suncu.
Sprema se na zracna mesta gde ne dopire svetlost kako bi se izbegao gubitak lekovitih svojstava.
Vecina lekovitog bilja zadrzava lekovita svojstva godinu dana nakon branja, ukoliko je pazljivo suseno i skladisteno.
Veoma je znacajno da se izvrsi dobra identifikacija.
Na nasim prostorima fitoterapija, travarstvo, ima veoma dugu tradiciju. Svi prepoznaju ime Vase Pelagica, Jove Mijatovica, ali i doktora Jovana Tucakova i Riste Gostruskog.
Comments